Moja Crvena Zvezda
АнализеБлоговиДраганКошаркаРегионална лига

Ima li išta pozitivno u eventualnom ispadanju košarkaša iz NLB Lige?

Delije u "Pioniru"

Kao pasioniranom navijaču Crvene zvezde, serija poraza i sveopšta situacija u kojoj se nalazi košarkaški klub sigurno mi ni najmanje ne prija. Već više od deset godina čekamo na neke veće uspehe, još od zadnje titule 1998. i finala Kupa Radivoja Koraća. Osvajala je Zvezda u međuvremenu Kup Srbije, borila se u finalu šampionata nekoliko puta, imala dobre i loše ekipe, ali nikada nije sjala nekoliko godina za redom. Bio bi to uvek trenutak svetlosti, a potom poduža tama.

Ove godine, klub je spao na jedne od najnižih „grana“ u svojoj istoriji. Ostavimo dug po strani, imaju ga i drugi, pa se to toliko ne potencira. Međutim, iako ovo nisu naše najniže grane – borili smo se za opstanak u pretprošloj deceniji pred punim „Pionirom“ u domaćoj ligi, što je još gore i od ovoga – situacija sigurno nije nimalo laka. Delija nigde na tribinama (iako su one pune navijača Crvene zvezde, a svi smo mi Delije, nemojte me pogrešno razumeti), rukovodstvo balansira uzmeđu dugovanja, sastavljanja ekipe i borbe za opstanak, a u ekipi svega nekoliko košarkaša koji bi u neko drugo vreme zaslužili crveno-beli dres.

Sada, na ovakvu situaciju, prosečan navijač gleda zabrinuto, za pre svega i u ovom trenutku primarni problem – opstanak u NLB ligi. Međutim, pogledajmo drugu stranu, pogledajmo malo dalje. Po kuloarima kruže priče kako jedan čovek čeka ispadanje Zvezde iz ove, da ne kažem smešne lige (ne zato što ne voli Zvezdu, strpite se malo sa zaključcima), i čeka na novu priču o fuziji dva, ne tako davno i po rezultatima, velika kluba. Jer tada bi naše rukovodstvo jednostavno moralo da pristane na nove razgovore, drugačije za sada – neće.

Pogađate o kome je reč. Nebojša Čović. Veliki Zvezdaš koji je nudio halu i igrače više puta, što nikada nije prihvaćeno od strane uprave Crvene zvezde. Videli smo gde nas je doveo njihov rad, ulaganje u sve samo ne sopstvene talente, i gradnja ekipe na svima osim na našim mladim igračima. Koliko je takva politika skupa za jedan klub, zna najbolje naš bankovni račun, koji beleži minus od osam miliona evra.

FMP će ove godine gotovo sigurno obezbediti plasman u NLB ligu, te bi se fuzijom dva kluba i ranijim nekim predlogom o imenu kluba Crvena zvezda FMP, naš klub vratio u Jadransku ligu, dobio halu za treniranje mladih igrača i prvotimaca, dobio kvalitetan podmladak „limenki“ i dobar broj talentovanih igrača za prvi tim. A na kraju krajeva, i sposobnog čoveka na čelu kluba, kakvog zasigurno i zaslužuje, posle ko zna koliko godina.

Ovakav epilog doneo bi i ono što svi navijači željno iščekuju već godinama – povratak svih navijača na tribine, pesmu koja bi se orila tokom cele utakmice i igrače koji bi bili zasigurno značajno motivisaniji da izvojevaju pobedu.

Nemojte me shvatiti pogrešno, kao navijač Crvene zvezde zasigurno nikada neću moći a da ne dignem glas ili izgubim želju za pobedom našeg tima, i to ću činiti do kraja sezone, međutim nisam siguran da li je opstanak nešto što bi donelo bolje sutra. Ali je gotovo sigurno da će opstanak na dodatni period uz klub vezati pojedine manje sposobne ljude, i dalje držati Delije van tribina, a klub na ivici egzistencionizma.

Повезане вести

28 comments

Leave a Comment