Moja Crvena Zvezda
БлоговиБорис

Kilometri svi zbog tebe pređeni, stvorili su priču o najvećoj ljubavi! Srećan nam rođendan!

Navijači Crvene zvezde

Kad jednom krene, nikad više neće stati. A krenulo je od rođenja. Kasnije saznaš o nesrećnom finalu Kupa Uefa, o nesuđenom finalu KEŠ protiv Panatanaikosa, Bariju, Tokiju, Džaji, Deju, Piksiju, Robiju, Kobri Pančevu, Čika Rajku, Čika Bori… 25 titula prvaka, 23 kupa, prvaku Evrope i Sveta.

Odrastaš uz nove titule, pobede, legende, dostignuća… Doživiš prvi derbi sa 5 godina i gol Anta Drobnjaka za pobedu, Kaiserslautern i Barsu, Odenze i Romu, Tbilisi i osećanje koje nije ravno ni prvom poljupcu ili poljupcu sa devojkom na koju se ložiš kroz detinjstvo, celu osnovnu skolu – naježiš se ceo, erupcija oduševljenja u tebi od kojeg ne možeš da prestaneš da skačeš, da se raduješ, a u glavi i očima samo jedna slika – najveće moguće srce i u njemu Crvena Zvezda!

3:0 na „armijskom pašnjaku“ i još maltretiranja na našoj „Mari“. Gledaš iznova i iznova, Piksijev gol iz kornera, Robijevu simultanku i bombu sa 30 metara, Krupnijeve makazice, Mitkov gol u 90. minutu u 100. derbiju, Dejov gol “ kroz uši “ Omeroviću i driblinge koje su izluđivali Fergusonov Mančester, gol Nemanje Velikog Odenzeu u 93. minutu sa čalmom na glavi, Žige sa 30 metara Romi.

Slušaš neprestano i diviš se Džajinim utakmicama, driblinzima i asistencijama, Duletovim golovima, Pižonu, Šekiju, Šestiću, Piksiju, o 110.000 ljudi na našoj „Mari“ protiv Ferencvaroša, padanju Arsenala, Liverpula, Reala pred moćnom Zvezdom. Sanjaš o nekom novom Bariju, „Enfildu“, „Hajberiju“, „Nou Kampu“, Tokiju. U ušima i dalje odzvanja neprevaziđena legenda Milojko Pantić i „Crvena Zvezda je Šampion Evrope. Darko, Darko, Darko zlatna kopačka Crvene Zvezde“! I tome nema kraja.

Navijači

Svake druge subote, nedelje kad odeš na svoju „Maru“ te emocije i osećanja izviru. Na putu ka stadionu, na ulasku u stadion, za vreme i nakon utakmice, postignutog gola… Vraćanju preko Autokomande, hrama Svetog Save i Slavije i pogledom nazad ka njoj, dok ulazim u zgradu. Čekanju svega toga radnim danima i petkom uveče kada zaspim sa osmehom i nestrpljenjem jer znam da sutra ponovo gledam moju Zvezdu.  Nerviranju posle svakog poraza i zbog gostovanja koje uživo ne pratiš, žaljenjem za promašenom šansom. Da li je Spartak na -10 i 25.000 na overavanju jesenje titule, Mladi Radnik na nula stepeni i bronhitisom, Rendžers ili Bajern, bežanje iz škole zbog finala kupa 2001. i derbija, bežanja iz škole zbog Rome, Odenzea ili Rozenborga. Nije bitno. Kilometri svi zbog tebe pređeni, stvorili su priču o najvećoj ljubavi.

Zvezda ti je kao droga. Navučes se kao klinac i nema više nazad. Ja od Zvezde nisam dobio ništa osim uspomena. Jednostavno, ja Zvezdu volim. Moje da navijam za nju, da se radujem kada pobedi ili tugujem kada izgubi. Nema velikih i malih utakmica kad igra Zvezda. Gledam Zvezdu a ne njene protivnike. Neko je rođen pod srećnom zvezdom, a ja sam pod Crvenom zvezdom. Nema veće sreće od toga!

Od rođenja mog nije proš`o bez imena tvog ni dan ni godina, jedina ljubavi života mog. Čak i kada kosa mi osedi ja ću tebe Zvezdo voleti. Za ono zbog čega se živi, zbog čega se umire, jer svuda grmi okolo, naša pesma ponovo, naša Zvezda prva ponovo. Zvezda je život, sve drugo su sitnice jer i na nebu tom na koje idem ja sija moja ZVEZDA CRVENA!

Dan koji svet pamti… 4.mart. 1945. – Srećan nam rođendan!


Повезане вести

11 comments

Leave a Comment