Moja Crvena Zvezda
БлоговиВладимир

Ono što se mora znati o KK Crvena zvezda

"Zvezda iznad svega"

Košarkaški klub Crvena zvezda nalazi se u najtežoj situaciji u svojoj dugoj i slavnoj istoriji. Već gotovo čitavu deceniju, naš klub se nalazi na veštačkom disanju i preživljava uz pomoć aparata. Situacija je sada najkritičnija i ukoliko se nešto pod hitno ne promeni doći će do tragičnog završetka.

Iz tog razloga osećamo odgovornost da širokoj javnosti predočimo sve ono što KK Crvena zvezda predstavlja, a što mlađe generacije možda i ne znaju.

U danu konstituisanja SD Crvena zvezda, formirana je i košarkaška sekcija našeg kluba. Od prvog dana postojanja, sedište je bilo na otvorenim terenima na Malom Kalemegdanu, na istom onom mestu koje je bilo kultno tokom 60-tih i 70-tih godina XX veka. To je bilo i stecište najboljih

Tereni KK Crvena zvezda na Malom Kalemegdanu

košarkaša, ali i najboljih žurki kojima su prisustvovale najlepše beogradske devojke tog vremena. I dok su one u večernjim satima opčinjivale gradske „mangupe“, tokom dana nastajala je srpska košarka. A ko bi bio nosilac tog pokreta nego naša Crvena zvezda.

Prvih deset sezona srpske i jugoslovenske košarke pripalo je naravno crveno-belim košarkašima. Od prve generacije koja je donela i prvu titulu, a

Aleksandar Gec

koju su činili Nebojša Popović, Aleksandar Gec, Borislav Stanković, Relja Mešterović, Vasilije Stojković, Rade Jovanović, Miodrag Stefanović, Tihomir Bulubdžić, Srđan Kalember, Ivan Dimić, Vladimir Banjac i trener Nebojša Popović, Crvena zvezda je postala košarkaški bastion. Prva titula osvojena je ubedljivo ispred Zadra i novosadskog Eđšega, a isti uspeh ponovljen je i u narednih devet godina. Interesantna je podatak da su košarkaši Crvene zvezda prvih deset titula osvojili uz svega 17 poraza u 148 prvenstvenih mečeva.

Dok su naši košarkaši osvajali totule, ostali su gledali i učili, tako da je nakon desete šampionske titule 1955. godine, usledila pauza koju su preavashodno iskoristili OKK Beograd, ljubljanska Olimpija, zrenjaninski Proleter i Zadar koji su osvajali domaća prvenstva sve do 11. Zvezdine zvezdice u sezoni 1968/69. Te sezone 68/69, crveno-beli dres nosili su Miroslav Todosijević, Ivan Sarjanović, Miroslav Poljak, Vladimir Cvetković, Aleksandar Stanimirović, Dragan Kapičić, Ljubodrag Simonović, Dragiša Vučinić, Srđan Škulić, Tihomir Pavlović, Zoran Slavnić, Zoran Lazarević, Dubravko

Zoran Slavnić

Kapetanović, Slobodan Popović i Dragoslav Ilić, koje je sa klupe predvodio Milan Bjegojević. Titula je osvojena ubedljivo sa svega tri poraza u 22 prvenstvena kola.

Sezona 1970/71 donela je i prvi uspeh u Kupu Jugoslavije. Redom su padali Partizan 103:71, Jugoplastika 78:76 i Zadar 89:72, da bi u finalu u Ljubljani pala i domaća Olimpija 82:70.

Naredna sezona 1971/72 donela je do tada najveći uspeh crveno-belih košarkaša. Osvojena je 12. šampionska zvezdica i to u majstorici sa splitskom Jugoplastikom, a na evropskoj sceni ostvaren je plasman u finale Kupa pobednika kupova. Na žalost italijanski Simental je u finalu savladao Crvenu zvezdu rezultatom 74:70.

Košarkaši Crvene zvezde sa peharom Kupa pobednika kupova

Ono što je tada propušteno na međunarodnoj sceni, nadoknađeno je u sezoni 1973/74. Ekipu je sa klupe predvodio legendarni Aleksandar Nikolić, a njegove ideje na parketu su realizovali Goran Rakočević, Zoran Lazarević, Ivan Sarjanović, Ljupče Žugić, Dragan Kapičić, Ljubodrag Simonović, Dragiša Vučinić, Dragoje Jovašević, Zoran Slavnić, Radivoje Živković i Božidar Pešić. Oni su domaćoj košarci doneli prvi međunarodni trofej. Nakon dve pobede u polufinalu protiv španskog Estudijantesa, u finalu je pala i čehoslovačka Zbrojovka rezultatom 86:75.

Sezona 1974/75 donela je dva Kup finala. U Kupu Srbije, Crvena zvezda je osvojila drugi trofej pobedivši u finalu Jugoplastiku rezultatom 81:79, a u finalu Kupa pobednika kupova nije ponovljen uspeh iz prethodne sezone. Lenjingradski  Spartak je u finalu bio bolji za pola koša – 63:62.

Do sezone 1983/84 Crvena zvezda nije imala nekih zapaženijih rezultata, kada je ostvaren plasman u finale tada međunarodnog Kupa Radivoja Koraća. Međutim u finalnom meču nesavladiv za naše momke bio je francuski Elan 73:97, dok je u prvenstvu Cibona savladala crveno-bele u odlučujućem meču finala playoff-a  minimalno 71:72. Isti rivali su odlučivali o tituli i naredne sezone i opet je Cibona slavila u majstorici playoff-a 106:119.

U nekadašnjoj državi poslednji veliki uspeh ostvaren je u sezoni 1989/90 kada su naši košarkaši igrali finala i plaoff-a i domaćeg Kupa, ali je tada evropski velikan splitska Jugoplastika bila nepremostiva prepreka.

Nova država dovela je i do pregrupisanja kvaliteta. Spletom okolnosti u prvi plan su izletele komšije. Oni su sjajnom generacijom došli i do titule evropskog prvaka, ali je na domaćoj sceni početak 90-tih obeležila Crvena zvezda. Osvojene su dve uzastopne titule 1992/93 i 1993/94. U obe sezone u finalima playoff-a savladan je večiti rival. Dva trofeja sa klupe je doneo

Saša Obradović

Vladislav Lučić, a nakon 21 godine čekanja 13. šampionsku titulu 1993. godine doneli su Dragoljub Vidačić, Nebojša Ilić, Saša Obradović, Nikola Jovanović, Rastko Cvetković, Slobodan Kaličanin, Dejan Tomašević, Mileta Lisica, Zoran Jovanović, Milan Marinković, Aleksandar Trifunović, Aleksandar Lazić i Srđan Stanković. Naredne 1994. godine odbranjena je titula, a 14. Zvezdicu doneli su Saša Obradović, Rade Milutinović, Mileta Lisica, Aleksandar Gilić, Slobodan Kaličanin, Dejan Tomašević, Nikola Jovanović, Aleksandar Trifunović, Zoran Popović, Dragoljub Vidačić, Petar Petrović, Aleksandar Zečević, Goran Karadžić, Milan Ćurčić i Ivica Mavrenski.

Nakon te dve titule šampiona usledio je početak strmoglavog pada našeg kluba koji je samo sa vremena na vreme prekidan. Do osvajanja do sada poslednje 15. šampionske titule u sezoni 1997/98 klub je imao i sezone u kojima je jedva opstajao u ligi. Te poslednje šampionske sezone Zvezdu je predvodio Vladislav Lučić, koji je ipak zamenjen tokom finalne serije

Zlatko Bolić

Mihajlom Pavićevićem. Pobedu u finalnoj seriji nad FMP Železnikom doneli su Milenko Topić, Igor Rakočević, Oliver Popović, Vladimir Kuzmanović, Jovo Stanojević, Zlatko Bolić, Željko Topalović, Dejan Mišković, Vojkan Benčić, Igor Perović, Ivan Knežević, Dalibor Stupar, Vladimir Radmanović i Dušan Macura. Iste sezone odigrano je i poslednje finale nekog evropskog takmičenja. U finalu Kupa Radivoja Koraća slavio je italijanski Meš iz

Crvena zvezda:Meš Verona, finale Kupa Radivoja Koraća

Verone u dva meča 73:64; 68:74.

Do današnjeg totalnog raspada sistema, Crvena zvezda je imala još dve svetle stranice, kada su u sezonama 2003/04 i 2005/06 osvojena dva trofefja u nacionalnom Kupu. Slovenac Zmago Sagadin je 2004. godine doneo 4. Kup trofej. Finalni turnir odigran je u Novom Sadu, a naši košarkaši su sva tri susreta dobili u produžecima: Partizan 105:99, Vojvodina 108:101 i u finalu Refleks 91:89. Da bi dve godine kasnije 2006. crveno-beli osvojili za sada svoj poslednji trofej. U završnici održanoj u

KK Crvena zvezda osvajač Kupa 2005/06

Beogradu, put do trofeja je išao preko Atlasa 78:65, Partizana 92:83 i Hemofarma 80:65.

Tu su se uspesi i definitivno završili. Klub je krenuo jednim drugim putem, ali svi se nadamo da to nije put bez povratka. Klub ovakve tradicije mora postojati.

ZVEZDA IZNAD SVEGA !!!

Повезане вести

13 comments

Leave a Comment