Moja Crvena Zvezda
Европска такмичењаЗвездине легендеФудбал

А, у Лондону мук! (ВИДЕО)

Неђа Милосављевић је одиграо паса са Пижоном, Пижон је петом додао до Благојевића… наставак акције вероватно зна велики део Звездашке популације, јер је меч са Арсеналом у Лондону сигурно један од највећих и најсветлијих тачака у историји нашег клуба.

 Тог 6. децембра, пре тачно 34 године, одигран је реванш меч 1/8 финала Купа УЕФА између Црвене звезде и Арсенала. Први меч у Београду завршен је резултатом 1-0 за наш тим, тако да је у Лондону и нерешен изход био довољан да се Звезда нађе у четвртинифиналу Купа УЕФА.

Били су то последњи минути утакмице, Арсенал је водио 1-0 и имао велику подршку својих навијача, тако да су били у великој психолошкој предности. Звезда је тада одиграла један дужи напад. Недељко Неђа Милосављевић је водио лопту на 30 метара од гола противника, додао је до Пижона, четврта Звездина звезда је одиграла маестралан потез, петом је дотурила лопту до Благојевића који је “спољном“ центрирао у шеснаестерац противника. Лопта пада на перетац, а Дуле Савић удара лопту волејом- и тада је на Хајберију настао МУК! Црвена звезда стиже до изједначења и резултата који је води у даљи ток такмичења.

Ова чувена акција се помиње у филму “Муње“, у којем учествује стрелац велелепног гола, Душан Савић.

Ово је можда била једна од најбољих генерација Црвене звезде, коју су предводили Савић, Благојевић, Боровница, Петровић, Шестић, Милосављевић… Звезда је те исте сезоне стигла до финала Купа УЕФА, где је, слободно можемо рећи,  покрадена од Борусије из Мехенгладбаха.

 

Повезане вести

11 comments

Божа дец 7, 2012 at 15:29

Ови који данас играју за Звезду, кад би на утакмици извели оволико тачних додавања колико је на овом клипу било, играли би ЛШ 😀

Reply
Marko дец 7, 2012 at 03:53

tuga kad pomislim gde smo sada…

Reply
Mladjen дец 6, 2012 at 23:33

Cistno sumnjam da cemo uskoro opet tako nesto gledati :facepalm:

Reply
Cira дец 6, 2012 at 23:31

To su bili majstori…

Reply
Čiča дец 6, 2012 at 21:33

Sećam se dobro ovog gola i ove utakmice. Bio sam na odsluženju vojnog roka u Čačku i gledao prenos na TV u sali u kasarni. Nije nas bilo mnogo koji smo gledali prenos, jer su većinom bili vojnici iz drugih bratskih republika.Međutim naša radost je bila time još veća. Inače svi ostali predstavnic bivše SFRJ su bili ispali u predhodnom kolu(Arsenal je u predhodnom kolu izbacio Splitski Hajduk). Tako je Zvezda bila jedini predstavnik SFRJ u Evro-takmičenjima već u tom kolu, a prošla je i u prolećni deo takmičenja. Inače, to je nekada bilo uobičajeno da Zvezda ostane najduže u Evropi.

Reply
Aleksandar дец 7, 2012 at 08:42

Kad se samo setim kako sam kao klinac plakao zbog onog penala. Bili smo u to vreme ipak jedna od zemalja iz komunističkog bloka i zapadu nikako nije odgovaralo da ekipa iz jedne od takvih zemalja uzme Kup UEFA koji je bio drugo po rangu klupsko takmičenje Evrope. Mislim da je Simonsen pao čitav metar ispred šesnaesterca ali je sudija ipak pokazao na penal. Politika je i tada bila umešana u sport kao što je to i danas, samo što smo mi tada bili daleko kvalitetniji i mogli smo u dobroj meri da se odupremo tome, pa čak da stignemo i do finala jednog tako jakog evropskog takmičenja. Sve ipak dođe na svoje pa smo tako ipak na kraju uspeli da se podignemo na krov te iste Evrope sa generacijom 1991. god. Isto tako sam siguran da će sve opet doći na svoje i da ćemo ipak jednog dana da se vratimo tamo gde nam je uvek bilo mesto, da ponovo budemo cenjeni i priznati među najboljim ekipama evrope i sveta.

Reply
Čiča дец 7, 2012 at 20:18

Simonsen je pao u šesnajstercu ali „ničim izazvan“ odnosno Jurišić ga nije ni pipnuo. I to je bilo očigledno.
Ja sam plakao 1971. posle poraza od Panateikosa 3:0.
Svi smo tada bili ubeđeni da ćemo ići na Vembli.Bili smo za dve klase bolji od Panateikosa. Uostalom to smo i pokazali u prvoj utakmici (4:1).Utakmica u Atini je sigurno neregularana. Ili smo je prodali ili su igrači bili nečim otrovani.Sigurno nije odigrana u normalnim uslovima.Sećam se da se jedino Karasi trudio i trčao na toj utakmici.Svi ostaki su bili kao začarani. Kule Aćimović koji je bio poznat kao veliki borac i koji je redovno imao najveću kilometražu na utakmici, na toj utakmici nije čestito ni potrčao.Vratilo nam se dvadeset godina kasnije.

Reply
Aleksandar дец 10, 2012 at 10:16

Sad sam odgledao na youtube, apsolutno si u pravu, Simonsen je pao ničim izazvan ali duboko u šesneastercu. Čak je levom nogom šutnuo Jurišića i povukao za ruku u padu. Jurišić je bio najveći tragičar ovog finala jer je postigao vrlo efektan autogol glavom na prvoj utakmici u Beogradu. Tu utakmicu sa Panatinaikosom u Atini 1971. nisam bio u prilici da gledam jer sam tada bio baš klinac ali sam imao prilike da razgovaram mnogo godina kasnije sa jednim od aktera te utakmice Miletom Novkovićem koji mi je rekao da se on nakon te utakmice nije sećao gotovo ničeg. Kaže da se na utakmici osećao kao umrtvljen i da su i ostali naši igrači bili kao drogirani. Po njegovoj priči Miljan je pre utakmice sišao u restoran hotela u kome su odseli, i u trenutku kada su igrači već uveliko ručali počeo da viče „Pa jesam ja rekao da ne jedu supu!?! Možda sada zvuči naivno ta priča ali nešto tu smrdi opasno. Izgleda da je na najvišem političkom nivou sve već bilo dogovoreno a da je Miljan dobio zadatak da sve to samo sprovede u delo. Supruga tadašnjeg генерала Јоргоса Пападопулоса, челног човека војне хунте која је тада владала Грчком, priznala je mnogo godina kasnije u jednoj izjavi to da je na tadašnjem najvišem državnom vrhu dogovoreno da Zvezda proda grcima tu utakmicu. Mnogo puta sam čuo priču da je od tih para odmah nakon te utakmice krenula izgradnja reflektori na Marakani.

Reply
Čiča дец 10, 2012 at 16:32

Čkalja je na nekoj priredbi( mislim da je bilo u veoma popularnoj radio emisiji „Veselo veće“ zbijao šale na račun tog poraza i novih semafora.Inače njega sam obožavao.Čkalja je prvi, na pitanje da li navija za Zvezdu, odgovorio da ne navija već da voli Zvezdu. Od tada je to i moj moto.

Čiča дец 7, 2012 at 20:26

Što se tiče suđenja, sport pratim 50 godina unazad, objektivno tvrdim da naši klubovi i reprezentacija nikada nisu bili miljenici sudija.Ni pre raspada SFRJ a pogotovo kasnije.To je nepisano pravilo. Male zemlje i njihovi klubovi su u startu podcenjeni i nemaju naklonost sudija i svetskih sportskih organizacija.Politika ima velikog upliva u sve ovo.Da bi mali uspeli moraju biti izuzetno kvalitetni. Na primer, mi smo to bili jedno vreme u košarci.

Reply
Vuk дец 6, 2012 at 21:09

Bravo Djiks, svaka cast, mislim ipak si ti sedeo sa mnom od prvog do osmog ❗ 😀 😉

Reply

Leave a Comment