Moja Crvena Zvezda
БлоговиЛука

Nisu nas slomile ove teške godine…

Grbovi klubova

Da, postoji žal, jer nismo prošli u finale, ali i pored toga ovo nije pirova pobeda. Ne, ovo je pobeda koja otvara nova vrata u prvenstvu. Rekoh pre meča, da se gaće tresu komšijama i tako je i bilo. Napokon smo to uspeli da iskoristimo na terenu. Na mestu gde je najvažnije bilo da pokažemo šta znamo. A oni, ako žele da se raduju posle ovakvog prolaza, samo neka izvole. Da je obrnuta situacija bila, ja nikako ne bih bio zadovoljan.

Ako ćemo iskreno da pričamo, mi jesmo imali jednu ružnu i dugu crnu seriju u derbijima, ali najviše rezltatski. Bilo je tu i krađa na derbijima kao onaj poništeni gol Milijaša u kupu ili onaj meč kada smo primili gol za izjednačenje u 7. minutu nadoknade, ali i pred toga što tri godine nismo pobedili, ni na jednoj utakmici nismo bili poniženi. Pobede smo im poklanjali (greška Đorđevića) ili primali golove sa 25,30 metara (Petrović na jednom i Kleo na drugom derbiju) . Možda onaj poraz za vreme Pižona i najviše boli, jer smo imali igrača više. Ali opet ponavljam nijednom nismo bili poniženi na derbiju u tom periodu. Uglavnom je to bila igra na kontre komšija i dobra završnica, dok smo mi bili potpuno bezopasni. To vreme je prošlo.

Na ove dve utakmice u kupu Crvena zvezda je stvorila preko 10 odličnih šansi i još bar pet, šest polu-šansi. Imala posed lopte i stvorila nebrojano mnogo lepih akcija. Sve je bilo tečno i iz igre. bez bunarenja, bez igre na prekide, bez igre po sistemu šta bude bude. Na ovoj utakmici smo imali par duplih pasova, koji su izbacivali igrače partizana, kao profesori sa časova decu. Par prelepih driblinga i prodora, posle kojih možeš iskreno da kažeš da ti je puno srce. Bez obzira na ukupni skor.

Statistika sa poluvremena

Počevši od onih koji su bili u našoj odbrani, prvi kojeg treba pomenuti je golman Boban Bajković. Momak, koji evo već treći meč koji brani, ne prima gol. Sa refleksima mačke, te je i zbog toga dobio takav nadimak – Bajko mačka! Nije imao mnogo posla na derbiju, ali je fenomenalno reagovao kod šanse protivnika u završnici meča. Zaslužio je da brani i da dobije podršku svih navijača. Po priči onih koji su prisustvovali treninzima i ranije, reč je o jako dobrom golmanu sa izuzetnim refleksima, ali i ludom glavom. Pre meča sam napisao”kroz istoriju fudbala ti golmani “ludaci” su uvek bili fenomenalni na velikim i važnim utakmicama”, i tako je i bilo. Ne treba gurnuti ni Stamenkovića sa strane. Nekoliko puta nas je zadužio intervencijama u ligi, ali nije igrač za velike mečeve, prvenstveno zbog odlučnosti kod šuteva iz daljine i centaršuteva.

U odbrani kao da je bila neka iskusna četvorka. Mladi Uroš Ćosić posle zasluženih kritika sa prošlog derbija, ovaj meč je igrao kao “mator”. Pokupio nekoliko važnih lopti, odlično intervenisao, dobro skakao. Sa druge strane drugi štoper Milan Vilotić za kojeg se može reći da je opet onaj STARI VILOTA! Ljudi iskreno vam kažem da sam pustio suzu sinoć kada sam vraćao film sa meča samo zbog njega. Momak je takav borac i sama činjenica da je ponovo na terenu govori o tome, ko je bio pobednik u njegovom najvažnijem meču u životu. Koliko samo naša odbrana deluje sigurnije i mirnija kada je on tu, od skok igre, do pas igre i fudbalske inteligencije.Hvala ti Vilota!

Bekovi ofanzivni, kao možda nikad pre na derbijima. Pavle Ninkov je bukvalno bio drugo desno krilo na meču. Potpuno neverovatno koliko je pretrčao, prodirao, odigrao duplih pasova i centrirao. Definitivno njegov najbolji derbi, ali možda i nabolji meč u dersu našeg kluba. Paju verovatno gubimo na kraju sezone, ali ako ništa drugo zbog ovoga je zaslužio. Odgirao je kapitenski i to navijači umeju da cene. Drugi bek, Nikola Mikić i pored toga što nije levonog, odigrao je više nego dobro. Nije bilo lako, jer ni on, a ni krilni napadač levo, ne igraju levom nogom, ali su se veoma dobro snalazili.Nikola je pokazao kvalitet i razuverio mnoge navijače da je samo obični prosečni bek ToleSuperLige.

Veza je bila fenomenalna na ovom meču. Počnimo od onog koji je obavljao prljave poslove, a to je Aval Isah. Sekao je sve napade, delio sigurne pasove kao nekada pre, a u dva navrata zapretio šutem sa distance. Ne toliko precizno, ali dovoljno da upozori protivnika da moraju i na njega da paze. To i jeste bio dobar potez. Posle toga komšije nisu znale koga pre da čuvaju. Mendeš Kadu je počeo meč, iako nije baš bio 100% spreman. Nije pokazao nešto mnogo, ali se dosta trudio. Pre meča sam rekao da on nije igrač za veće mečeve i i dalje stojim iza toga. Njegova izmena je bila neizbežna ukoliko smo želeli rezultat. Posebno zbog činjenice da je njegovim izlaskom drugi brazilac dobio potpunu slobodu. Goebel Evandro je bio pravi Maestro. I to kada je najvažnije. Posebno kada je izašao Kadu, dobio je neku opuštenost i igri. Imao je više lotpu u nogama nego u prvom poluvremenu i to odlično radio. Bez faula Partizan nije mogao da ga zaustavi. Prodori, pasovi, kontrola ma sve. Šta reći osim hvala Evandro i hvala Rambo!

Pogled na Sever iz vazduha. Foto Delije caffe

Izmene su obavile dobar posao, iako su oba igrača veoma mlada. Darko Lazović, koji je u dobroj formi u poslednje vreme je zasluženo dobio priliku. Pokušavao je prodorima da ubrza našu igru i u tome je uspeo. Nije to bilo ništa posebno što je direktno uticalo na rezultat, ali je ubrzao igru. Još malđi Srđan Mijailović, odigrao je manje nego prošli put, ali veoma konkretno. Svuda ga je bilo i mogu slobodno reći da je Zvezda dobila možda i najveće pojačanje za budućnost u ovom momku.

U napadu je sve pucalo od agresivnosti i želje. Činjenica je da su krila ovoga puta igrala u mnogo većem prostoru nego na prošlom derbiju. Evo na primer Kristijan Borha je pored ofanzivnih zadataka, često dolazio i na našu polovinu da pomogne i pokrene akciju, a i povremeno je ulazio u sredinu. U Borhi smo dobili neku sigurnost na lopti koju odavno nismo videli. Toliko je bio dominantan, da je u jednom trenutku izgledalo kao da je neki matorac došao da se gura na terenu sa decom. Držao je i po dva igrača na leđima, igrao sigurno i izvlačio faulove svaki put kada su pokušali da mu odzmu lotpu. Po mo ukusu odigrao je fenomenalno! Marko Vešović koga sam prizivao u prvoj postavi nije odgrao baš koliko može, ali je i tako zapretio i imao par prodora. Teško je bilo kombinovati na levoj strani bez podrške. Malo je živnuo posle ulaska Lazovića, ali nedovoljno. I dalje stojim iza toga da je Vešović mlađi, bolji, konkretniji i savremeniji Koroman. Pokazaće to vremenom.

Napadači su radili baš ono što je najvažnije. Čekali šanse i pretili. Andrija Kaluđerović je nastavio seriju golova protiv Partizana koju je počeo u dresu Rada. Postigao gol, imao još jednu odličnu šansu i igrao pametno, korisno po ekipu. Andrija može da bude neprimetan ceo meč i onda jednim begom od čuvara reši sve. To je za poštovanje! Aleksandar Jevtić nije igrao kao klasičan špic, ali je pokazao da je odličan džoker igrač. Brzinom i spretnošću je doneo pravo osveženje u drugom poluvremenu. Propustio šansu glavom, mada je i situacija bila teška, zbog skoro mrtvog ugla.

Statistika na kraju meča

I na kraju još jedna stvar koju sam pogodio u analizi pre meča, je da će igrači koji su prošli put odigrali svoj prvi derbi, biti najbolji na ovom i tako je i bilo. Evandro, Borha, Ćosić i Mićko su bili potpuno drugačiji igrači u odnosu na prošli derbiju. Strpljenje moramo imati, jer kada dođe do uigranosti, sreća će biti duplo veća, nego nervoza pre toga. Na kraju krajeva i glavni čovek ekipe je bio iskusniji, baš za taj jedan derbi. Robert Prosinečki je taktički pripremio ekipu do najsitnijih detalja. Šta drugo reći osim HVALA TI ROBERTE! Od sada pa nadalje, imas bezrezervnu podršku!

Ako se može reći da postoji neka zamerka (a ne postoji, već onako lični utisak), je da moramo više šutirati na gol Jude, Mustafe, Bojaninog švalera. Postoji info koja se izgleda krije od javnosti, a to je da on ima problema sa vidom, te ne čude golovi koje prima sa 30 metara u reprezentaciji i u LŠ. Posle svega što se desilo pre i tokom meča,nagoveštava da su mu gaće bile pune. Sama pomisao šta bi bilo da je primio gol sa 25,30 metara, budi još veću želju za tim šutevima.

Raketna baza-Delije Sever

Ovo je bila pobeda koja je mnogo značila svima. Ovo je bila pobeda za Delije koje su bile uz klub i kada je bilo teško i mučno i to u velikom broju. Ovo je bila pobeda za Vilotu i njegovu ličnu pobedu. Tvoja pobeda je i naša Milane! Ovo je bila pobeda za kraj tužne serije. Kada sam se vratio sa utakmice, na pitanje da li je gledao utakmicu, ćale mi odgovara sa rečima: “Sine, mi igramo fudbal!”. Sinoć sam gledao snimak do pola 4 ujutru, jer na stadonu nisam video ni 10%, a sebe sam uhvatio da se smešim na kraju snimka. Srećan sam i pored toga što nismo prošli. Srećan sam zbog ljubavi koju osećam prema klubu. Kako kaže ona parola NAŠE VREME TEK DOLAZI!

Повезане вести

27 comments

Leave a Comment