Moja Crvena Zvezda
Други пишуПрипремеФудбал

Piksi: „Znam šta znači biti kapiten“

Nenad Kovačević

Opsežan intervju dao je naš kapiten Nenad Kovačević za „Novosti“, te ga prenosimo u celosti.

 

PREMA svim značajnim parametrima, Nenad Kovačević je pravi čovek na pravom mestu – predodređen da s kapitenskom trakom predvodi Crvenu zvezdu, kao što je to uspešno činio tokom sezone 2005/06.

Pet godina kasnije, po povratku na „Marakanu“, Piksi je nakratko bio u senci Milana Vilotića, kojem je ova privilegija dodeljena na početku priprema kao znak poverenja koje je on uspeo ekspresno da prokocka. Za Roberta Prosinečkog dileme nije bilo, pa simbol vođe ekipe ponovo stoji na levom rukavu dresa iskusnog veziste.

– Dobro znam šta znači biti kapiten Crvene zvezde i, iako sam traku dobio iznenada, to neće biti problem za mene. Biće mi drago da predvodim ove odlične momke, nastojaću da im budem dobar primer – istakao je Kovačević, ne želeći da komentariše sukob njegovog prethodnika i trenera Prosinečkog.

HOĆE li i sin Balša (4,5) biti fudbaler?
– Pa, priča da hoće, ali mislim da mu je lopta malo kockasta – duhovito odgovara Kovačević. – Ume dobro da šutne, ali je prvo hvata rukom. Možda bude golman… U svakom slučaju, stalno juri za njom, hiperaktivan je, trči, šutira. Valjda na mene.

Posle četiri godine bez titule i uspeha u Evropi, Zvezda nema prepoznatljivi pobednički mentalitet. Kako ga izgraditi?

– Razgovaramo o tome, spontano, uz kafu ili u svlačionici. Uvek se priča vrti oko titula, pobeda, derbija… Nažalost, situacija je takva da su iza nas četiri sušne godine i sada nam je preko potreban rezultat, kako bismo stekli samopouzdanje i izgradili pobednički duh, koji je u Zvezdi uvek bio prisutan i s kojim sam i ja rastao.

Koliki je pritisak na ekipu zbog godina bez trofeja?

– Naravno da ga ima i biće ga sve više, ali svake godine je isto. I prošlog leta je, čujem, bilo tako. Sada su četiri godine bez titule, zato je moranje sasvim normalna stvar.

DA li je reprezentacija za vas zatvorena knjiga?
– Voleo bih da nije. Sad sam tu, bliže selektoru, pa ako budem igrao dobro, možda me pozove. Probao je sedam-osam zadnjih veznih, ali, ipak, više me vređa njegova izjava da moram da se pomirim sa Stojkovićem nego što me nije pozvao. Kako da se mirim, kad se nisam ni svađao? Koje su to gluposti…

Kako vam se čini ekipa?

– Dobro, baš dobro. Mislim da je bolja nego što i mi sami mislimo. Kao što sam rekao, zato što nema uspeha i što nam nedostaju velike utakmice, mi i ne znamo koliko smo dobri.

Hoće li Zvezda konačno nositi dugačke rukave u Evropi?

– Mislim da možemo da dočekamo zimu, zaista mislim da imamo kvalitet. Evropa je drugačije takmičenje od prvenstva, i to je bitno da ekipa shvati, jer odlučuju detalji, aut, ofsajd, izgubljena lopta…

Prosinečki kaže da je pozicija zadnjeg veznog u njegovom sistemu igre najzahtevnija. Slažete li se s tim?

– Apsolutno. Iako poznajem sredinu i sve što treba, opet je potreban period da se priviknem, da vratim neke sitnice… Još sam malo težak, noge baš „ne rade“, ali biće sve bolje. Ma, kod mene uvek ista priča, na pripremama se mučim, ali biću pravi kada počne sezona.

KAKVI su vam utisci o Mijailoviću, da li je on vaš naslednik?
– Zašto da ne, Mićko je odličan, dobar je momak i dobar igrač. Pred njim je svetla budućnost.
U jednom duelu na treningu ste ga „otresli“, čini se na čisto iskustvo?
– Da, ipak sam ušao u taj duel sa sto odsto – smeje se Kovačević.

Kako izgleda rad s Prosinečkim?

– Promenio sam u Zvezdi i Lansu mnogo trenera, ali Robi se od njih razlikuje po stilu, po tome što traži da se stalno igra, da lopta ide. Mogu mnogo da naučim od njega.

Iako ste uveliko u 31. godini?

– Naravno, i u ovim godinama može mnogo da se nauči.

Kako se osećate kao najstariji u ekipi?

– Ne da sam najstariji, nego ubedljivo – smeje se Piksi. – Iskreno, to me pomalo ubija, čudno mi je. Ali, tako je, godine lete…

Šta vas je dočekalo u Zvezdi posle pet godina odsustva?

– Nema tu velikih iznenađenja, iako je danas u klubu veoma malo ljudi koji su tu bili u vreme kada sam odlazio. Za mene nema mnogo toga nepoznatog u klubu.

Hipotetički, da li biste prihvatili da još četiri-pet godina igrate i završite karijeru u Zvezdi?

– Mogu to da zamislim, nikad se ne zna, možda i bude tako. Ali, toliko iznenađenja ima u životu. Nisam planirao ni sada da se vratim, baš kao što sam se i „prodao“ 2006. u Lans poslednjeg dana prelaznog roka. Nikad ne reci nikad.

Повезане вести

4 comments

Leave a Comment