Streljački klub Crvena zvezda traje, neki bi rekli, samo četvrt veka, ali je za ovo vreme koje je u streljaštvu, sportu strpljivih i upornih relativno kratko, uspeo da se popne na sportski Olimp i ostavi izuzetan trag, ne samo kao jedan od najuspešnijih klubova crveno – bele sportske porodice, nego i u svetskim okvirima.
Osnovan je 6. decembra 1980. Ideja među streljačkim radnicima Beograda (u tom periodu i veoma jakog streljačkog centra) bila je „specijalizacija“, odnosno da se pojedini kolektivi usmere da školuju strelce za određene discipline. Cilj je bio i da se omasovi streljački sport a jedan od načina bilo je i formiranje Crvene zvezde, jer su crveno – bele boje bile i ostale magnet za mlade koji vole sport.
Bio je ovo, na neki način, pionirski poduhvat. Dugo je u našem streljaštvu disciplina pištolj bila relativno zapostavljena, jer je bila zahtevnija (gađa se jednom rukom, samo stojeći) i manje popularna jer su u tom periodu blistali rezultati sjajnih generacija takmičara i, naročito takmičarki, puškom.
U Crvenoj zvezdi, okupljeni oko prvog predsednika Slavka NJegomira, nisu ustuknuli. Bio je ovo veliki sportski izazov i motiv. Na ruku je išlo jer su skoro svi koji su došli u klub bili takmičari pištoljem. Imali su uz sebe i veliku legendu ovog sporta čuvenog Nemanju Markovića koji je bio u prvoj upravi.
Za uspehe kluba u prvih 10 godina posebno treba istaći doprinos Desanke Krstajić koja je kao sekretar kluba ponela najveće breme od osnivanja i bila stub na koji su se naslanjale sve obaveze koje su neophodne za normalno funkcionisanje kluba.
Rezultati su došli i to već u prvoj takmičarskoj sezoni kada je Petar Bajić reprezentativac i olimpijac (1972. Minhen), doneo Crvenoj zvezdi titulu MK pištoljem, a ekipa je bila najbolja na državnom šampionatu vazdušnim pištoljem.
I 1982. Bajić je bio šampion, ali se ekipa okitila duplom krunom (vazdušni i MK pištolj i ovo su ujedno i prve ekipne Zvezdine streljačke zvezdice. U 1983. sličan uspeh, dve ekipne i pojedinačna titula, ali je prvi pištolj Jugoslavije te godine bio – Gavra Nešković.
U tom periodu, Nešković je oborio državni rekord (1982.) i potom je 1984. ovo pošlo za rukom i Ivanu Kvasnevskom i to su prvi strelci crveno – belih na večitim listama državnih rekordera. Prvi svetski rekord Crvenoj zvezdi podarila je Jasna Šekarić 1991. i to na svetskom kupu u Zagrebu – 593 kruga i sa finalom 686 krugova MK pištoljem. Ona je, kasnije čak 12 puta bila vlasnica svetskih, olimpijskih ili evropskih rekorda osnovnog dela i sa finalom.
Upravo je dolaskom Jasne Šekarić 1990. iz Osijeka počeo međunarodni prodor strelaca i pohod ka olimpijskim visinama. Tada je već bila svetsko čudo, prva naša sportistkinja od plivačice Đurđe Bjedov i Sijudad Meksika 1968. sa dve medalje osvojene na jednim Olimpijskim igrama (1988. u Seulu zlato vazdušnim i bronza MK pištoljem). U pravom ambijentu koji inspiriše, uspela je da svojoj Crvenoj zvezdi donese toliko trofeja da sa pravom, uzdignuta čela može da konkuriše za jedan od najtrofejnijih naših sportskih kolektiva svih vremena. Jer, malo koji klub može da se podiči da njegov takmičar ima pet medalja sa pet olimpijskih turnira i da ima sportistu veka u izboru svoje međunarodne federacije – Međunarodne federacije streljačkih sportova (ISSF) koja je upravo Jasnu Šekarić zbog njene 84 medalje sa: olimpijskih igara (5 – zlato, tri srebra i bronza), Svetskih šampionata (4 – tri zlata i srebro), finala Svetskih kupova (devet medalja, pet zlatnih za pet kristalnih globusa, tri srebrne i bronzana), Svetskog kupa 47 (31 zlatna, 10 srebrnih i šest bronzanih), Evropskih šampionata deset (četiri zlatne, dve srebrne i četiri brozane)… i drugih značajnih takmičenja. Ona je trenutno sa Ruskinjom Marinom Logvinenko i Bugarkom Marijom Grozdevom sa po pet olimpijskih medalja najuspešnija takmičarka u istoriji streljaštva kada su u pitanju Olimpijske igre…
Uz Jasnu Šekarić i strelce „stare garde“ od kojih su mnogi ostali da traju u Crvenoj zvedi kao treneri (Petar Bajić, Gavra Nešković, Ivan Kvasnevski), stasala je i nova, veoma kvalitetna, generacija. Širio se program i discipline, pažnja je posvećivana i nacionalnom programu i prve titule vojničkim pištoljem i revolverom osvojio je 1994. Zoran Malović. Međutim, pravi korak ka vrhunskom profsionalnom radu i organizaciji kluba, usledio je dolaskom prvog profesionalnog trenera Vladimira Vlade Jevtića 1988. Do tada su stručni rad sa mnogo volje i znanja vodili Petar Bajić i Slobodan Gavrić. Pod rukovodstvom Jevtića, ali i grupe mlađih stručnjaka, pre svih Katarine Bogosavljević, iz streljačke škole kluba izašlo je nekoliko istinskih bisera. Marija Mladenović je postala svetska rekorderka za juniorke 1995. vazdušnim pištoljem sa 391 krugom i ovaj rezultat sa Svetskog kupa u Milanu je i do danas nedostižan. Ona se izborila upravo tom pobedom i za odlazak na Olimpijske igre u Atlantu 1996. gde je bila jedna od naših najmlađih takmičarki u svim sportovima (17 godina). Na Šampionatu Evrope u Vanti u Finskoj 1995. osvojila je zlatnu omladinsku medalju vazdušnim pištoljem. Interesantno je da su strelci koji su bili u Crvenoj zvezdi u poslednjoj deceniji 20 veka vlasnici tri važeća svetska rekorda. Uz Mariju Mladenović, svetske rekorde drži i Stevan Pletikosić koji je u tom periodu posle dolaska iz Kragujevca gađao u Crvenoj zvezdi. Pletikosić, bronzani iz Barselone 1992. MK puškom 60 ležeći, je 1991. na Svetskom kupu u Minhenu sa 600 krugova postavio seniorski i omladinski apsolutni svetski rekord u istoj disciplini.
Takođe strelci Crvene zvezde su uspešno „punili“ redove reprezentativnih selekcija. Maja Stepanović je sa Jasnom Šekarić bila u reprezentaciji koja je na EŠ u Budimpešti 1992. osvojila zlatnu ekipnu medalju, i tada je streljačka reprezentacija Jugoslavije proglašena za najbolju žensku ekipu u izboru Jugoslovenskog olimpijskog komiteta. Jasna Šekarić je u ovom, najprestižnijem izboru, bila čak pet puta sportista godine (1994, 1995, 1997, 2000. i 2004.). Medalje svih boja sa državnih šampionata osvajali su i Milan Milosavljević, Mirjana Đekić, Mirjana Kosanović, Bojana Ivković, Zoran Malović, Miodrag Janković, Mirjana Delibašić…
Novi vek i – nova generacija. Crvena zvezda nikada nije bila bez jakih juniorskih selekcija. Posebnu injekciju na ovom planu prestavlja pojava brata i sestre Dimitrija i Jasamine Grgić u prvoj godini 21. veka. Oboje su u klubu pokazali i dokazali raskošan talenat. Dimitrije Grgić je u 2004. osvojio ekipno zlato vazdušnim i srebro MK pištoljem na Prvenstvima Evrope u Đeru, odnosno Minhenu, a bio je i pojedinač no treći vazdušnim pištoljem na EŠ u Đeru. On je 2003. bio i studentski prvak sveta i svetski studentski rekorder vazdušnim pištoljem na takmičenju u Plzenu. Sestra Jasmina ušla je, sa veoma kratkim takmičarskim stažom, koji govori o raskošnom talentu, u reprezentaciju i na domaćim i međunarodnim takmičenjima donela klubu pregršt medalja.
Jubilarnu 2005. klub je dočeko sa dva sjajna pojačanja. Sestre Jelena i Zorana Arunović, reprezentativke pištoljem došle su iz Policajca i sada Crvena zvezda sa pravom konkuriše za sve titule na šampionatima države. i Prvenstvima Srbije. Zorana Arunović je i članica juniorske selekcije SCG koja je na EŠ u Đeru 2004. osvojila srebrnu medalju. Uz njih stasava polako i nekoliko takmičara puškom, tako da će Crvena zvezda pokušati proboj i u ovoj disciplini. Prva mlada zvezdina Zvezda ovim oružjem je Stefan Višekruna…
Teško je nabrojati, na kraju, šta sve klub ima u bogatoj riznici trofeja. Za četvrt veka izuzetnog rada u koji su utkani entuzijazam nekoliko generacija, osvojena je 41 ekipna zlatna medalja, 29 srebrnih i 21 bronzana (ukupno 91 trofej) na raznim domaćim takmičenjima. Blista i 144 pojedinač nih trofeja – 61 zlatni, 48 srebrnih i 35 bronzanih. Ukupno, ekipnih i pojedinačnih titula je – 102. U ovom beskrajnom nizu, ogroman udeo ima Jasna Šekarić. Ona je, od dolaska u Crvenu zvezdu, osvojila 17 ekipnih i 20 pojedinačnih titula šampionke države, znači skoro trećinu. Pravi pokazatelj koliko se u klubu oslanja na mladost je i ovaj: juniori, juniorke, mlađi juniori i juniorke osvojili od 102 ekipne i pojedinačne titule – 46.
