Na ovim stranama, danas ste već mogli da pročitate tekst o Marku Panteliću i Darko Lazoviću, koji su rođeni na današnji dan. Istog dana, rođen je jedan od najboljih igrača koje je ovo podneblje izrodilo i samim tim jedan od najboljih igrača našeg kluba u dugoj istoriji. Zbog toga, uz svo poštovanje Darku i Panti, mislim da bi najkorektnije bilo da na poseban način čestitamo rođendan velikom i neponovljivom Deju Geniju Savićeviću!
Povodom toga, imate priliku da još jednom pročitate tekst o velikom Geniju, koji je Boris na ovim stranama objavio pre nekoliko meseci.
15. septembra 1966. godine, rođen je Dejan Savićević, ikona fudbala, naš nekadašnji prvotimac i jugoslovenski reprezentativac, legenda crnogorskog fudbala, ljubimac Severa i jedan od najboljih igrača u istoriji kluba i članova naše zlatne generacije koja je 1991. godine trijumfovala u Kupu evropskih šampiona u Bariju i osvojila titulu klupskog prvaka sveta u Tokiju. Te godine Dejo je sa Darkom Pančevom dobio „Srebrnu loptu“ kao drugi najbolji igrač Starog kontinenta.
Na „Marakanu“ je stigao u leto 1988. godine i do 1992. odigrao je 118 zvaničnih utakmica u kojima je 41 put bio strelac. Osvojio je i tri uzastopne titule prvaka Jugoslavije (1990, 1991, 1992) i jedan trofej Kupa (1990).
Karijeru je nastavio u Milanu, s kojim je osvojio još jednu „srebrnu amforu“ Kupa šampiona, potom se na kratko vratio u Crvenu zvezdu, da bi potom karijeru završio u bečkom Rapidu.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 56 utakmica i postigao 22 pogotka. Učestvovao je na dva Svetska prvenstva – 1990. u Italiji i 1998. u Francuskoj.
Bio je član selektorske komisije u kvalifikacijama za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, a potom je „plave“ samostalno vodio u kvalifikacijama za Evropski šampionat 2004. u Portugalu, da bi podneo ostavku posle poraza od Azerbejdžana.
Od 2001. godine je predsednik Fudbalskog saveza Crne Gore.
„ Kad on igra, to je lom
Na terenu pravi slalom
Deli lopte za ceo tim
Publika je luda za njim...“
Jer reč je o biseru koji se rađa i nalazi – a ne stvara, jednom u sto godina! Reč je o igraču sa neverovatnim osećajem za l optu koja bi bila „ljubljena“ i kad bi po njoj opaučio. Bez obzira da li je uštopuje, primi, doda, centrira, dribla, s njom se ušeta u gol ili je odnese u svlačionicu, na terenu, tribina ma ili kraj malog ekrana svakome se čini kao da je to nešto najlakše na svetu.
Pored svega toga Dejo se još po tri stvari razlikovao od ostalih talentovanih i nesumnjivo velikih igrača:
Što ga svemu tome što je znao niko nije naučio.
Što je čim primi loptu bez kalkulacija išao pravo u protivnički gol.
I, što bi mu lice posle svakog uspešnog, ali i neuspešnog pasa, posle svakog gola ali i promašaja, obasjao osmeh. Širok, neiskvaren, dečački. Dejo Savićević se od početka do kraja karijer e na terenu najpre zabavljao, pa tek onda sećao koje su to taktičke zamisli dogovorene pre utakmice. Ono što su mu bogovi lopte lakim dodirom preneli po rođenju bilo je važnije od svega.
„ Dejo, Dejooooo
Dejo, majstore, pa ti si Bog...“
Da li zbog toga što je crno-beli dres pretpostavio Zvezdinim, nikad nije dokazano, ali Savićević je odmah morao u vojsku. Na njegovu (i Zvezdinu) sreću nije išao u pešadiju već je mogao da trenira u Sportskoj četi JNA, a uz dozvolu vojnih vlasti igrao je i neke evropske utakmice. Nagovestio je svoj talenat protiv Dandalka, a onda je uz Dragana Piksija Stojkovića stao na prvi branik odbrane od buduće evropske imperije – Berluskonijevog Milana. U te tri čuvene utakmice sa „rosonerima“ učinio je da Arigo Saki izgubi još malo kose, a „tata Silvio“ upiše njegovo ime u svoju beležnicu. Na Dejinu žalost, gol koji je postigao u drugom susretu nije bio dovoljan da Zvezda prođe Milan, jer su Italijani pored Gulita, Van Bastena i Rajkarda na svojoj strani imali i maglu.
Usledile su godine Zvezdine vladavine u Jugoslaviji i sklapanje šampionskog mozaika za Evropu. Odlaskom Stojkovića u Olimpik, Savićeviću je poverena „desetka“ i glavna uloga u timu „vanzemaljaca“. Prirodno, ipak, nije centralni vezni, u krugu na sredini češće je Robi Prosinečki. Dejo tik do njega, poludesno, gde njegova čarobna „levica“ pomera granice mogućeg. Sezona iz snova. Golovi, asistencije, driblinzi i vrhunac na Olimpijskom stadionu u srcu Bavarske.
– Pobedićemo Bajern u Minhenu – izjavljuje direktor Zvezde Dragan Džajić odmah posle žreba, a cela fudbalska Evropa se krsti u čudu. I levom i desnom.
Ali, čudo je Savićević. Onaj njegov beg od centra do Aumana, onaj njegov gol tada trostrukom prvaku Evrope, svaki Zvezdaš još sanja širom otvorenih očiju.
Pa onda Bari, penali, slavlje, Zvezda najsjajnija među zvezdama. Nekoliko meseci kasnije – „Old Traford“. Finale Superkupa Evrope sa Mančesterom. Trofej ostaje u rukama Aleksa Fergusona, ali kompletna odbrana „đavola“ danima kasnije odlazi kod fizioterapeuta pošto im je Savićević „izlomio kičmu“.
Tokio. Jedna bravura „a la Savićević“, jedna prava dijagonala u pravom trenutku i Jugović načinje Kolo-kolo. Ostatak utakmice i gaženje Čileanaca Dejo gleda s tribina jer nije otrpeo udarac, nepravdu, jer je vratio čileanskom fudbaleru milo za drago.
Ali, i to je Dejo…
„ Zvezda, Milan i plavi tim
Pobeđuju kada su s njim...“
I kad je otišao da levom kopačkom pokori „čizmu“, kad je krenuo da lomi i gvozdenu volju „Imperatora“ Kapela, Dejo se nije promenio ni za dlaku. Isti onaj, lenji, čudesni, magični, neprevaziđeni Crnogorac naterao je kompletnu postavu Milana da ga moli da igra jedno finale, ali i čitavu planetu (osim, naravno, Zubizarete) da mu se divi posle onog famoznog pogotka lob udarcem u drugom, njegovom atinskom finalu Kupa šampiona, kad je Milan deklasirao Barselonu sa 4:0.
Skočio je tada i svaki navijač Zvezde, ali i svaki njegov dotadašnji protivnik konačno priznavši da je Dejo zaista – Genije.
Dejane Savićeviću, hvala ti za one neverovatne poteze, driblinge i golove. Hvala za vreme koje si proveo na „Marakani“. Hvala ti što si naš. Da li si mogao i više? Sigurno. Ali to onda ne bi bio ti…
Napomena: Tekst većim delom preuzet sa oficijelnog sajta fudbalskog kluba.
Genije, srećan rođendan!
9 comments
Srecan rodjendan legendo
Jednom, ali samo jednom se radja ovakav fudbalski genije.
DEJO SRECAN RODJENDAN!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ovakav se vise ne radja malo je reci GENIJE!!!!!zivi jos dugo godina sve najlepse
Srecan rodjendan!
Savicevic – Pancev , Savicevic , Dejan Savicevic u stopostotnoj sansi i to je DVA jedan za Crvenu zvezdu ,Dejane ,Dejane ,Dejanee kakvo Slavlje ,kakva radost na Olimpiskom stadionu !!!
http://www.youtube.com/watch?v=jrXFpw-nYTs
neprocjenjljivo….uvijek se naježim
http://www.youtube.com/watch?v=qdu7ik-3Fl4&NR=1
cumshot
http://www.youtube.com/watch?v=Gwk4mkHBnew